Mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije kazao je da i dalje važi poziv predsjedniku Crne Gore Milu Đukanoviću da ga krsti u manastiru Ostrog.

On je rekao da Đukanovićeva izjava da SPC ostaje glavni frontmen velikosrpskog nacionalizma prema regionu i Crnoj Gori nije ništa drugo nego notorno neznanje.

Mitropolit Amfilohije je „Politici“ kazao da, ukoliko se crnogorska vlast odluči na otimanje crkvene imovine, to će biti bezakonje i čin nasilja.

Kako ocjenjujete odnos države Crne Gore prema Mitropoliji crnogorsko-primorskoj od referenduma 2006. godine do danas?

-Poslije 2006, crnogorska vlast kao da je počela da preuzima odnos prema Mitropoliji crnogorsko-primorskoj kakav su do tada imale samo neke minorne partije u Crnoj Gori (na primjer Liberalna, Socijaldemokratska). DPS je do 1997. imao trezveniji odnos prema Crkvi, da bi od tada počeo da se usmjerava drugačijim putem, sve anticrkvenijim.

Zašto već više godina SPC ima problem oko imovine s državom Crnom Gorom? Da li je mogući scenario da vlasti u Podgorici oduzmu imovinu Mitropolije crnogorsko-primorske, ili je strah SPC-a neosnovan?

-Ni bezbožna vlast poslije Drugog svjetskog rata to nije učinila, oduzela je samo dio crkvene imovine. Doduše, ona je u svom revolucionarnim zanosu ubila bez suda i presude Mitropolita crnogorskog Joanikija i preko 115 najboljih sveštenika, a sa njima mnoštvo crkvenog naroda. Međutim, nikada nije dovela pod znak pitanja pravni status eparhija Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori i nije stvarala svoju „CPC“, kao što to čini njena naslednica, neokomunistička sadašnja vlast. Vlast sekularne države, od koje je Crkva odvojena, odnosi se prema crkvenoj imovini autoritarnije negoli hrišćanska, krštena vlast iz vremena kralja Nikole!

Nedavno je predsjednik Crne Gore Milo Đukanović izjavio da SPC ostaje glavni frontmen velikosrpskog nacionalizma prema regionu i Crnoj Gori. Kako ocjenjujete Đukanovićev stav?

-Uvaženi gospodin Đukanović, vaspitanik titoističkog marksizma, očevidno nema pojma šta je to Crkva. Proglašavati za “ velikosrpski nacionalizam“ obnovu, poslednjih trideset godina, preko 700 crkava u Crnoj Gori, gradnju Hrama Hristovog Vaskrsenja u Podgorici i Hrama Svetoga Jovana Vladimira u Baru, najveličanstvenijih hramova u njenoj istoriji, kao i manastira Stanjevići, stogodišnje prestonice petrovićke Crne Gore – šta je drugo nego notorno neznanje!

On takođe tvrdi da je SPC udarna pesnica onoga što žele ideolozi velike Srbije i imperijalne Rusije na Balkanu. Vidite li SPC i sebe lično u takvoj ulozi?

-Svoju ulogu i ulogu Srpske pravoslavne crkve sagledavam u duhu obnovitelja etosa i duše petrovićke, izvorne Crne Gore. Tu je razlika između mene i gospodina Đukanovića, obojice Crnogoraca: za mene je Crna Gora ona svetorodne loze Petrovića i kralja Nikole, u kojoj je pravoslavlje bilo čak državna vera; za njega je Crna Gora ona rođena u Brozovom Jajcu, avnojevska Crna Gora, ne samo sekularna nego i anticrkvena, bezbožna, osobito antipravoslavna, Crna Gora obogotvorenje (zapadnjačkog) debelog crijeva. Priznajem: moja Crna Gora je srušena Crkva Svetoga Petra Cetinjskoga na Lovćenu i utamničenog Svetoga Petra Drugog Lovćenskog Tajnovidca, čije se „nadanje zakopalo na Kosovo u jednu grobnicu“; njegova i njegovih učitelja i sledbenika jeste Crna Gora tiranskog mauzoleja i priznanja zločinačke države „Kosovo“, kroz odricanje od viteške krvi crnogorskih oslobodilaca Kosova i mučeničke Metohije (1912), žile kucavice Crne Gore kralja Nikole (krunisanog 1910. godine krunom Svetog Stefana Dečanskog).

Kakav je vaš lični odnos s gospodinom Đukanovićem? Govorili ste da je vaš prijatelj i darovit čovek?

-Govorio sam da mi je prijatelj. Doživljavam ga i kao brata Crnogorca (nekada je bio i brat Srbin).

Predložili ste, ipak, da ga krstite u Ostrogu, kako bi se drugačije bavio politikom i drugim vrednostima . Da li ta ponuda još važi?

-I dalje važi poziv za krštenje, ali krštenje u smislu promjene uma i iscelenja od brozomore, najopakije bolesti koja je harala (i hara) Crnom Gorom (i šire od nje). Jer, po narodnoj, ima i krštenja : krsti vuka- vuk u goru (poput onog Čede Jovanovića).

Da li se crkveni problemi u Ukrajini mogu reflektovati na Crnu Goru i ako mogu, kako?

-Ukrajinski crkveni problem se već reflektovao na Crnu Goru. Jedini koji priznaje i saslužuje s lažnim „mitropolitom crnogorskim“ Dedeićem jeste lažni „patrijarh kijevski“ Filaret. Međutim, Patrijarh Vartolomej, koji obećava tomos ukrajinskim raskolnicima (nadamo se i tu da će obećanje biti ludom radovanje), nemoguće je da njime obuhvati i Dedeića. Njemu ga je već izdao, jednom za svagda – raščinjenjem i lišenjem svešteničkog čina, kao bivšeg klirika Carigradske patrijaršije, ostavivši njime i prokletstvo na njegove sledbenike.