U sinoćnjoj emisiji “Neđelja u petak”, koju je vodila jako profesionalna novinarka Milica Minić, poštovani kolega i novinar- Marko Novaković je zaista bio korektan i izbalansiran učesnik dotične emisije.

Međutim, Novaković je u debati iznio i jednu tezu, koju smo imali priliku ranije čuti od drugih javnih ličnosti, kao što su političar dr Novak Kilibarda, istoričar dr Novak Adžić i drugi, a koja je sporna.

Gospodar Zete bio turski vazal prije Kosovske bitke

Naime, gospodin Novaković je predočio javnosti kontraverzni i sporni stav da “Crnogorci ( Zećani) nisu učestvovali u Kosovskoj bici“, i dodao- „ali su u njoj učestvovali Srbi, Bosanci, Hrvati, Albanci, Mađari”!?

Ta teza ima više nedostataka, iako je tačno da Đurađ Drugi Stracimirović, gospodar Zete od 1385.- 1403. godine, nije učestvovao u Kosovskoj bici, iz nelijepog i tužnog razloga.

Naime, on je teško mogao učestvovati- kada je, nažalost, tri godine prije Kosovskog boja postao turski vazal, i to- ugovorom sa Turcima iz 1386. godine.

Te iste 1386. godine, Đurađ Drugi Stracimirović je kao vazal podsticao upad Turaka u Bosnu, a potom i učestvovao sa Otomanima u napadu na bosansku teritorijuTvrtka Prvog.

Razlog?! Vjerovatno da bi pokazao lojalnost Otomanima, a prije svega- dobio kao nagradu dio plijena.

Isto se desilo sledeće 1388. godine, kada je gospodar Zete, opet kao vazal, učestvovao u drugom napadu Turaka na Bosnu, što je- zaista kuriozitet jer je već sledeće godine bio Kosovski boj.

Samim tim, ispravno bi bilo da je kolega Novaković rekao da- „Gospodar Zete u Kosovskoj bici nije učestvovao sa Srbima, Bosancima, Hrvatima, Albancima i Mađarima”- jer je bio turski vazal, koji se, vjerovatno, plašio da ga Turci ne obezglave!?

I tako, kada su Turci „obavili posao: koji su planirali, došao je na tapet i Đurađ Drugi Stracimirović. Poslije žestokih turskih prijetnji, 1392. godine je bez boja morao predati Otomanima veći dio Zete, pristavši da plaća danak sultanu.

Neučitavanje mape Zete i faktora migracije

Druga greška ove teze se lako uočava kada se samo pogleda mapa Zete iz toga perioda.

Njene sjeverozapadne granice se završavaju kod Budoša, pa ispada da su Nikšić, Šavnik, Žabljak, Plužine, Pljevlja, Bijelo Polje, Mojkovac, …, “išli u Kosovski boj”, jer nisu pripadali Zeti?!

A u “bici nisu učestvovali”, gle čuda- Peć i Prizren koji su tada bili u sastavu Zete, i u bliskoj udaljenosti od teatra boja?!

Samim tim, Kilibarda i Adžić bi morali korigovati svoju tezu na ovu temu, i precizirati da- „U Kosovskoj bici nisu učestovali Crnogorci iz Peći i Prizrena, ali jesu Crnogorci iz Nikšića, Šavnika, Mojkovca, Plužina, Pljevalja, Bijelog Polja, … “

I na kraju, treća greška ove teze je u tome što nije uračunat faktor migracije.

Naime, poznato je da je prostor podlovćenske Crne Gore, poslije početnog dvovjekovnog pada pod Turke, poslije stvaranja malene slobodne teritorije- naseljavan sa svih strana.

Velje Cuce su, recimo, poslije turske razure, prema nekim istoričarima- naselili Hercegovci, a dinastija Petrović- Njegoš vodi porijeko iz Bosne.

Opet, publicista Jovan Markuš je već dao sijaset činjenica gdje je potvrđeno- sa kojih su se teritorija izvan Crne Gore- određene porodice naseljavale, ili sklanjale- pod Lovćen.

Tako ispada da su svi doseljeni u Crnu Goru, kao i Velje Cuce i crnogorska dinastija Petrović Njegoš- “učestovali u Kosovskoj bici”, jer su se doselili sa teritorija koje nisu pripadale srednjevjekovnoj Zeti!?

Suvišna generalizacija, i implikacije

Naravno, ima još mnogo drugih „momenata“ koji bi temeljnije upotpunili dotičnu temu, kao što je faktor iseljavanja iz Crne Gore, ali o tome drugi put.

Međutim, jedno je jasno- svako uprošćavanje slike, ili generalizacija- nosi u sebi prilično krupne greške.

Sve ovo ima i političke implikacije. Jer, oni koji su bili rodonačelnici ove i sličnih teza, sada imaju krupan problem.

On nije samo vezan s činjenicom da su plasirali očiglednu poluistinu, ili neistinu, već što su došli u konflikt s svojim željama.

Reći građanima Crne Gore da im preci nisu učestvovali u Kosovskoj bici, što nije tačno, i ponuditi im verziju- da su im preci bili turski vazali, koji su prije i poslije Kosovske bitke s Turcima jurišali na hrišćane- predstavlja demonstraciju političke neadekvatnosti posebne vrste.

Osim što im teza uopšte nije privlačna, ona je pomalo i smjehotresna, zločesta i naivna. Uostalom, svako ima pravo na svoj izbor!